ZANIMLJIVO OTKRIĆE- VRH RADUČA PREPUN FOSILA IZ DOBA KREDE!

Kultura i povijest Magazin Murter - Kornati Općina Murter - Kornati

Na brdu Raduč, najvišem brdu otoka Murtera, posebno nakon učestalih volonterskih akcija čišćenja okoliša, uočen je niz pronalazaka u sveprisutnim vapnenačkim stijenama. Radi se o neviđeno obilnoj količini fosilnih ostatka iz doba krede, koji su „izronili“ iz nekadašnjeg velikog oceana Tethysa, na koje i mještani u manjim količinama nailaze obilazeći svoje parcele oko Gradine, Vlaka, Slanice. 

Sam vrh brda Raduč izgrađen je od dobro uslojenih svijetlosivih do gotovo bijelih sparitnih vapnenaca u kojem obiluju fosili školjkaša iz roda Chondrodontae (praktično, nalaze se cijeli slojevi vapnenca izgrađeni u potpunosti od fosiliziranih ljuštura hondrodonti). Ove su naslage uglavnom nastale u vrijeme cenomana, K21,2 (donji dio gornje krede).

Kako bi se saznalo što više podataka o ovim zanimljivim pronalascima, uvid je izvršio stručnjak Vladislav Mihelčić, dipl. ing. geologije, koji je na osnovu pregleda terena kreirao sažet osvrt na iznimno zanimljive pronalaske.

-U vrijeme cenomana na ovom se prostoru prostirao nekadašnji veliki ocean nazvan Tethys. Bila je to plitka karbonatna platforma (nazvana Jadransko-Dinarska karbonatna platforma) smještena na morsko dno negdje na pola puta između današnje Afrike, tada dio superkontinenta nazvanog Gondwana, i današnje Europe, tada dio superkontinenta nazvanog Laurazija. S obzirom na neprekidnu dinamiku Zemljine unutrašnjosti (konvekcijska kretanja magme) i plutanja kontinenata kao posljedice te dinamike, superkontinent Gondwana se tijekom krede počeo raspadati. Dio današnje Afrike je „krenuo“ na sjeveroistok i sjever, približavajući se današnjoj Europi i gurajući ispred sebe tadašnje morsko dno dijela Tethysa, odnosno područje Jadransko-Dinarske karbonatne platforme. Zbog otpora Laurazijskih struktura (Europe), morsko dno Tethysa sjeverno od karbonatne platforme počelo se izrazito deformirati i podvlačiti pod Europu (subdukcija), a karbonatna platforma je trpjela snažna boranja, rasjedanja, izdizanja i spuštanja. Neki dijelovi karbonatne platforme su „izranjali“, drugi produbljivali, treći zadržavali nepromijenjene značajke plitkog mora itd. Kako je život na karbonatnoj platformi bio intenzivan, u tom relativno plitkom, toplom i prozračnom moru živjeli su brojni organizmi, od kojih – u fosilnom obliku – danas najčešće nalazimo različite alge, foraminifere i školjkaše, a znatno rjeđe i fosilne ostatke drugih organizama (gmazovi, ribe, amoniti, koralji itd.).
Najveći dio tih organizama imao je skelet izgrađen od kalcijevog karbonata (CaCO3), koji se, nakon uginuća organizma, taložio na morskom dnu. Danas se taj karbonat oslikava u vapnencima i dolomitima (karbonatne stijene) koji dominiraju Dinaridima, posebice Vanjskim (jugozapadna strana Dinarida). Krajem krede najveći dio Jadransko-Dinarske karbonatne platforme je „izronio“ iz Tethysa i tada su, na tom novom karbonatnom kopnu, započeli intenzivni procesi okršavanja – opisuje u studiji „Geološki osvrt na vrh brda Raduč“ geolog Vladislav Mihelčić.