U DELINOVOJ ODRŽANA IZLOŽBA “KOD MOJE BABE”

Kultura Kulturna događanja Magazin Murter - Kornati NP Kornati Scena

Izložbu pod nazivom „Kod moje babe“, proteklu noć svečano izloženu očima javnosti u Delinovoj ulici i na rivi, sačinjavalo je dvadeset i pet fotografija velikog formata, a kadrovi su bili prepuni pučkih tradicijskih običaja iz istoimenog gastro- tradicijskog performansa.

Iako je običaj da se ovaj performans, u organizaciji „kulturne čete“- skupine Bakarica održi na murterskoj Staroj rivi , a koji po svojoj naravi objedinjuje autohtonost, neposrednost, kreativnost i spontanost s ciljem očuvanja tradicijskih običaja, sam po sebi izostao zbog nepovoljnih epidemioloških uvjeta i preporuka HZJZ, no to svakako nije bio predskazanje za otkazivanje nastavka ovog iznimno vrijednog tradicijskog događaja.

Zahvaljujući suradljivosti glavnog pokrovitelja projekta izložbe, JU NP Kornati, lokalnoj javnoj upravi, uz podršku projekta Jedro, izložbom u Delinovoj, Bakarice su i ove godine uspjele nastaviti niz svojih performansa. Sama izložba, kao zamjena „uživo“ događaju, nadopunjena izvornom gastronomijom- gdje se moglo naći od zejenaka, „spuža“, do slatkih picipaja, hroštula, pršunata, „muških“ i „ženskih“ rakija. Uz pjesmu Bakarica i klape Levera, zasjala je izložba posebnim sjajem- nimalo ne zaostajući za „uživo“ performansima povratka u povijest održavanima na Staroj rivi.

Glavne zvijezde fotografija, autora Mile Rameše, ženska kulturna skupina Bakarice, obučene u izvorne nošnje svojih baka, priredile su na malom trgu Delinove živopisan muzej pod nebom kao kulisu za vjerodostojniju prezentaciju izložbe. Stari stolovi, stolice, škamjelići, priređen oganj za kuhanje, odjeća i donje rublje starih Murterina, posteljina iz dote, kudija i breteno, staro posuđe, kartilci prepuni ljubičastog cvata „mrižice“ .
Domaćice i „babe“ koje su upotpunile svojim radom kadrove izložbe i oplemenile cijeli događaj u Delinovoj vrijedno je ponaosob istaknuti: Nada Juraić Skračić Narčižova, Ljiljana Mitrov Capina, Svenka Bašić Vlasta Laurić Điđova, Ljiljana Pleslić Vasina, Jelena Pleslić, Nada Turčinov Mihina, Nevica Mudronja Mihina, Milena Turčinov Prčošova, Jasna Skračić Brnjagina, Marija Schelember Pleslić Orlićeva i Neđa Rameša Mihina.

Kako bi najbolje prisvojili i osjetili doživljaj „babe“, posjetitelji nazočni na otvorenju izložbe u  brošuri su imali priliku pročitati izvrstan tekst koji je kao predgovor napisao Ivo Juraga Nadov, kojeg prilažemo u cjelosti i kao motivacijski poticaj da u budućnosti posjetite veliki tradicijski spektakl “Kod moje babe”, na Staroj rivi u Murteru.

„Baba, dobra naša baba! Sve dok je bila u snazi i dok je mogla bila je ka’ stup u svakoj kući. Sve se oko nje vrtilo, a ‘na je sve svoje posle na vrime opremala. I dide i otac, mati i teta, sva dičina po kući, svi su čekali što će ‘na reći. A ‘na je znala šta svakomu od njih triba reći.
Nan se činilo da je u kući baba bila gospodar, ‘no baš zapravo. Ujutro bi se najpri povrtila oko ‘nih najmlađih: najmanje bi napitala, dala in isti, a starije bi opremila u skulu. Unda bi po redu opremala sve druge posle po kući i oko kuće: mela, čistila, brala travu za kozu, prala i sušila robu, u žrnima mlila hrmentu, misila kruh, palila peć od kruva i tako – nika’ stati! Za stolun bi ka pop na oltaru lomila kruh: tepli hlib – najpri priko kolina napolak, a unda rukama svakomu po komadić; svaki
je dobija jednako. Kuvala je svaku vrst spize: sočivo u kotlenici, fažol i maništru u bruncinu, brudet u loncu (kašnje u teči)… Ribu je frigala u prsuri, ali je znala u njoj pofrigati pršunate i picipaje. Kad bi nestalo kruva, začas bi umisila prisnu bubicu i unda š njun u šuprahu, u lug na kominu i evo ti u tren teploga kruva… Svašta je ‘na znala…
A o robi ne triba ni govoriti. U tomu je bila meštar: Ovce je strigla, vunu prala i češjala, prela, sukala… Zbicaman u prstima, a klukun pospazuhun ‘na bi ka’ s nikima čarima uplela bičve, šalpe, džempere… Nika’ ni ‘na bila bez posla: kad bi išla putun u rukama joj je bilo pletivo, kad bi u brodu sidila za pasun joj je bila zadivena kudija, kad bi s drugiman ženaman u kolovađi sidila i predikala, unda je oli sukala, oli razvrzivala, oli krpala didove gaće i trliš. Ne bi ‘na stajala ni uvečer isprid ujenice.
Kad bimo tili progovoriti kako triba o svin babinin posliman, tribalo bi nam puno mista i vrimena. Zato, za ‘vi put samo ‘voliko!“