RAZGOVOR S POVODOM: RATIMIR TURČINOV O RADU BRATOVŠTINE SV.ROKA MURTER

Intervju Kultura Kultura i povijest Magazin Murter - Kornati

Veliki entuzijazam, koji je pogonio  u radu članove Bratovštine sv.Roka, rezultirao  je konstruktivnim radom, koji se danas ogleda u svemu onom što zavjetna crkvica sv. Roko u Murteru predstavlja  tradicijski, vjerski, ali i kao jedan od najatraktivnijih  turistički posjećenih lokaliteta u  ulozi 360 stupnjeva vidikovca  na cijelom Jadranu.

Bratovštine u Murteru datiraju još od 18.stoljeća, gdje ih je, od prvih zapisa iz 1713. godine, zabilježeno čak osam, a njihov rad i predanost članova neosporno su od velikog značaja za zajednicu. Tako spontano stvorena sinergija volontera i onih koji prepoznaju njihova nastojanja u konkretnom radu- donatora, ali i neizostavne javne uprave, kruna su nad ljubavlju i radom članova Bratovština bez kojih bi vjerojatno Murter ostao bez mnogih vrijednosti, posebno u kulturnoj i povijesnoj baštini.

Nadvijena nad selom zavjetna crkvica sv.Roka sagrađena je na Vršini nakon velikih epidemija kuge u XVII. stoljeću. Smještena na istaknutom mjestu, točno iznad Starog sela, na vrhu koji dominira krajolikom i s kojega se doslovno vide svi morski prilazi mjestu, što je u to doba sveopće izloženosti opasnostima s mora bilo iznimno važno. Od tad do današnjih vremena, mnogo toga se promijenilo, a crkvica je upravo zahvaljujući Bratovštini sv.Roka sačuvana od potpunog propadanja, posebno u periodu nakon Drugoga svjetskog rata.

O svemu smo porazgovarali s Ratimirom Turčinovom, koji je ponovo okupio Bratovštinu sv.Roka i pokrenuo niz projekta obnove crkvice i njenog prilaznog dijela:

„Stanje je bilo nimalo obećavajuće – Bratovština sv. Roka je bila ugašena, a crkvica  zapuštena i prepuštena zubu vremena.  U razgovoru s prijateljima na Hramini, sve češće bi se kao tema povela priča o crkvici i njena neizvjesna budućnost. Svima nam je bilo jasno, bez obzira da li imamo kuće u Selu ili ne, da je poražavajuće i sramotno da u Murteru ostanemo bez takvog objekta, koji je duboko vezan za našu povijest. U svim tim razgovorima, stvorila se želja da pronađemo način kako bi vidno poboljšali situaciju i renovirali sve. Prvi nam je korak bio da obnovimo Bratovštinu, pa sam kontaktirao tadašnjeg svećenika don Antu Bašića, tražeći da nam pomogne doći do popisa nekadašnjih članova Bratovštine i tu smo odmah naišli na problem. U crkvenim zapisima nije postajao takav podatak, bilježili su to tad jedino tajnici bratovština, a do njih je bilo nemoguće doći. No zahvaljujući dragom prijatelju, pokojnom Nikoli Marušiću, koji je bio jako dobar poznavatelj svih prilika i zbivanja, a kao vrhunskog igrača šaha krasilo ga je i izvrsno pamćenje,uspjeli smo i u tom naumu-  po sjećanju je sastavio spisak s 52 osobe koji su nekad bili članovi. S tim spiskom u rukama, išao sam od kuće do kuće pitati nasljednike da li imaju želje uključiti se u rad Bratovštine. Pristali su svi osim jednog, koji se ogradio, uslijed ondašnjih političkih prilika, no član njegove obitelji, koji ne živi u Murteru, javio nam se zainteresiran. Pamtio sam cijelo vrijeme što mi je jednom prilikom rekao don Ante Skračić, kao podršku koja nam je svima bila potrebna: „ako neko radi, on će i pogrišit, a ko ne radi ne može ni grišit“ – prisjetio se Ratimir Turčinov prvih koraka u obnovi rada Bratovštine sv. Roka.

Uz podršku  ideje o obnovi, od strane tadašnjeg župnika don Ante Skračića koja je bila veliko ohrabrenje i „vjetar u leđa“, 1997. godine  sastao se Odbor, a 1998. godine Bratovština sv.Roka počela je sa službenim radom, na čelu s voditeljem Ratimirom Turčinovom. Nije bilo lako prihvatiti se tako velikog i dugoročnog zahvata, ali srce i ljubav prema tradiciji nije znalo zapreke. Dočekalo ih je postojeće stanje koje je trebalo gledati uz silnu dozu optimizma. Sve je bilo zapušteno, unutar crkvice na zidu je  bio inkarat koji se jedva prkosio gravitaciji, krovište je tražilo hitnu sanaciju, zapadnog ulaza nije bilo, već samo ulaz s južne strane, u vidu male stazice koju su davnih godina napravili Talijani.

„ Sagledavajući nimalo lijep prizor koji nas je dočekao, odlučili smo da prije sanacije skala moramo provesti struju. Bilo je to iz razloga jer se u to vrijeme provodila struja po Murteru, a posve slučajno smo imali priliku dobiti kao donaciju pozamašan komad kabela iz Tisnog, što smo rado prihvatili i krenuli u radove. Nakon provođenja strujnih instalacija, u crkvici i na prilazima, trebalo se prihvatiti rekonstrukcije skala. Nacrt nam je izradila Anita Tandarić, a  naišli smo na muke oko pronalaska majstora koji bi kvalitetno odradio svoj posao oko prilaznih skala i otvaranja nekadašnjeg zapadnog ulaza, te izgradnje skala kao prilaza do tog dijela. Iako smo mnogo toga napravili svojim rukama, u nekim segmentima, logično je, radovi su zahtijevali i struku “– pripovijeda Ratimir.

Mnogo je toga učinjeno i novi zahvati uvijek će biti izgledni. Svi radovi na crkvi sv. Roka, prilaznim skalama i stazi na jugu, rezultat su volonterskog  rada članova Bratovštine i donacija raznih dobrotvora, uz veliku podršku općinske vlasti. Jedna od većih anonimnih donacija donijela je mnogo sreće svima- iznenadnim telefonskim pozivom čovjeka koji je samovoljno uložio oko 80.000 kn za obnovu krovišta, nakon čega je postavljena lamperija na galeriju i svod crkvice, a zidovi očišćeni do starog kamena. Postojeći stari sat, koji se danas čuva na galeriji crkvice više nije bio u funkciji, stoga je Bratovština instalirala digitalni sat i postavila novu presicu s tri zvona koja se podešavaju elektronički, a pristupilo se i proširenju južnog prilaza, kako bi prvenstveno bilo omogućen dolazak automobilom za starije mještane.

Krajem devedesetih, malo gdje je koja crkva bila osvijetljena reflektorima, pa je tako sv.Roko imao tu čast da „probije led“, te zabilježi zgodnu anegdotu iz tog doba, 1998/99. godine:

„Kad smo prvih dana noću palili vanjsku rasvjetu, djelovalo je to impresivno, posebno iz razloga jer je naša crkvica centar 360 prikaza i kako se s ovog platoa vidi sve uokrug, tako naravno i  nju vide. Naši susjedi iz Tisnog su tih dana, u čudu pokušavali detektirati što to tako žarko svijetli iz Murtera, na Vršinama. Neke je to toliko zaintrigiralo, možda čak i prepalo da su zvali i policijsku postaju, tražeći odgovor. Tako smo i mi u Murteru saznali da se interes probudio, zahvaljujući našem prijatelju koji je radio u policiji i igrom slučaja bio na radnom mjestu kad je bilo takvih poziva. Pamtim i veseli susret oko zastave na sv.Roku. Tad postolja za barjak nije bilo, a ja sam iz „kaprica“ ostavio barjak na vrhu crkve. Ubrzo su mi u posjetu došli branitelji i ponudili se da bi njih stotinjak prikupili sredstava za postavljanje postolja, zastave i tako su to i učinili.

No nažalost, bilo je situacija kad smo mi morali tražiti intervenciju policije, za devastaciju i krađu. Unutar crkvice imali smo škrabicu i zbog toga je bilo provaljeno tri puta. Uništen je i dvogled koji je postavljen u turističke svrhe, ali najviše nas je pogodilo kao ljude kad su u nepovrat uništeni drveni križevi uz skale. Ni dan danas ne mogu shvatiti kome je smetao taj simbolični komad drveta u obliku križa, da je želio polomiti ih i pobacati naokolo. Neke sam uspio pronaći i pohraniti kao vrijednu starinu, drugima nažalost nije bilo spasa“ – saznajemo lijepe i nimalo lijepe detalje od Ratimira.

Važno je istaknuti da je Bratovština stavila crkvicu pod zaštićenu baštinu, te napravila pravilnik  o procesiji sv.Roka koji je verificiran kod biskupa- prema pravilniku, nitko od svećenika koji budu dolazili na službu u Murter, ne smiju ukinuti procesiju koja je duboko ukorijenjena u srce i postojanje svakog Murterina. Danas Bratovština broji oko 60  članova uz nekoliko počasnih. Radi se o članovima koji ne pripadaju Župi Murter, ali štuju sv. Roka i žele biti članom njegove Bratovštine.

Ideja o izgradnji današnjeg križnog puta, došla je kao neminovna potreba, nakon huliganske devastacije tadašnjeg križnog puta- drvenih križeva postavljenih uz skale do sv.Roka. Projekt je izradio Ratimirov prijatelj, akademik Nikola Bašić, besplatno za svoj rodni Murter, no o obnovi križnog puta arhitekt se već idejom koncepta bavio prije dvadesetak godina, a o tome svjedoči i maketa prvobitnog idejnog rješenja pohranjena na galeriji crkvice.

„ Nikola je moja generacija i Murterin koji je svojevremeno i samoinicijativno razmišljao da osmisli i pokloni instalaciju križnog puta do sv.Roka. Kad je osmišljenu maketu koja izgledom podsjeća na kapelicu, postavio na lokaciju, zaključio je da je prevelika i da bi zagušila i umanjila upečatljivost prostora i vizura, te se odlučio uhvatiti u koštac sa razvojem nove ideje, kakve još nema nitko u Hrvatskoj. Vodilja mu je bila i misao da same postaje „ne upadaju u oko“, da nisu isključivo vjerski osmišljene, već i da imaju obličja modernog doba, a da  materijalom i izgledom budu jednako atraktivni i vjernicima i turistima. Odluka je pala tako na poseban korten lim, leguru kroma, koja je iznimno popularna posebno u izradi  vanjskih instalacija i skulptura, što se evo primijenilo i na spomenik „Losturi“ na plaži Luke. Moram samo priznati da smo bili jako nestrpljivi kad su postaje stigle. Požurili smo ih postaviti  na postolja, bez da čekamo da taj poseban lim sam po sebi odradi prirodan kemijski proces u kojem se pojavi hrđa, koja se očisti četkom, te je nakon toga nema. Bilo je tu komentara ljudi, da bacimo te postaje, da što smo to stavili najjeftiniji čelik najlošije kvalitete. Ali uglavnom, ubrzo su svi bili upoznati s posebnošću ovog materijala, a i svih 14 postaja sam očistio čeličnom spužvom i hrđa je sad prošlost“– sa smješkom će Ratimir Turčinov.

Na samoj lokaciji susreli smo i načelnika Tonija Turčinova, koji je s voditeljem Bratovštine sv.Roko  pregledavao rasvjetna tijela koja treba zamijeniti LED rasvjetom:

„Općina je u projektu izrade skala i postaja participirala s  oko 150.000 kn  u dva- tri navrata. Naredno čega se trebamo prihvatiti je zamjena sadašnjih rasvjetnih tijela u LED rasvjetu, kako bi bili ekološki prihvatljivi, dotjerati okoliš te iznaći način da se u podnožju s južne strane osmisli i napravi na području grubog kamenjara mali parkirni prostor. Trudimo se u transparentnom radu ulagati u svaki dio Murtera podjednako, u onom obimu koliko nam to proračun dozvoljava. Izniman je poticaj pomoći u ovakvim projektima za javno dobro u koje su uključeni volonteri, inicijativi Ratimira i članova Bratovštine, mještana, niza donatora iz Murtera, Hrvatske i inozemstva. Kao što struka ističe, imamo najljepši i najunikatniji vidikovac na Jadranu, koji za sve nas u Murteru puno znači u sakralnom i turističkom smislu, a kad se svi radovi završe,  sv. Roko sjajit će na ponos  Murtera.  Imamo vidikovac od „sedam mora“, s ovog platoa vidi se život ljudi, kao na dlanu, a vrijednost tradicije i baštine, posebno naše procesije sv.Roku, za sve nas znači neizmjerno puno”– ispričao je  načelnik Turčinov, koji je i sam član Bratovštine sv.Roko.