RAZGOVOR S POVODOM: OSVRT NAČELNIKA TURČINOVA NA DANE PRIJE I POSLIJE KARANTENE

Intervju Magazin Murter - Kornati Općina Murter - Kornati

Na današnji dan, prije točno tjedan dana (18. travnja), donesena je Odluka o izlasku iz “crvene zone” mjera karantene, za područje Murtera i Betine. Ukinute mjere, koje su u nekim trenucima djelovale kao  rigorozna “sila” i tjeranje ljudi na neke posve nove modele ponašanja u zajednici, realno i nadalje vrijede, s  pokojom nijansom promjena.

Ovog puta, mještanima se ostavlja na osobnu odgovornost i savjest da sami odaberu i nadalje odgovorno ponašanje, kako bi spriječili potencijalno ponovo širenje zaraze. Sreća u nesreći jest da su Murterini prvi u Hrvatskoj, silom prilika savladali gradivo  discipline, odgovornog ponašanja u odnosu na sebe i okolinu, te postali primjer ostalima. Nešto manje od mjesec dana karantene, trajala je i velika bitka murterskog načelnika Tonija Turčinova, koji je u alarmantnim okolnostima, zajedno s pripadnicima Stožera civilne zaštite OMK, Murteru “držao glavu iznad vode”.

U razgovoru s povodom- obljetnici prvog tjedna nakon izlaska iz karantene, s načelnikom Turčinovom kratko smo se kronološki osvrnuli na zbivanje u proteklih mjesec dana i dotakli važnu temu- što i kako dalje.

 

Među prvima ste trezveno i hladne glave pokrenuli rigorozne mjere, koje su rezultirale “barikadama” od 25.ožujka. Iako je bilo negodovanja i nevjerice, ubrzo se pokazalo da ste poduzeli korake kojima ste čak preduhitrili i Nacionalni stožer RH. Prema prvim reakcijama dio žitelja je bio mišljenja da “pretjerujete”, dio je pod strahom od ugroze zdravlja reagirao suradljivo. Kako ste se nosili s tim reakcijama, dok ste paralelno provodili sve mjere da očuvate zdravlje žitelje svoje Općine?

Moram priznati da  donošenje takve radikalne odluke nije bilo lako nikome od nas koji smo sudjelovali u njenoj realizaciji, preispitivali smo se višestruko. Prvo sam se nekoliko puta savjetovao s fakultetskim kolegama koji su biokemičari i epidemiolozi u Zagrebu, te obavio preliminarne razgovore s dr. Markov Salamun, kako bi uopće imali osnovne informacije od struke i poslušali njihove sugestije oko  budućih koraka. No, kad sam se vratio iz Zagreba za vikend prije 16. ožujka, u Murteru su vladale proljetne temperature i svi ugostiteljski objekti bili su dupkom puni- što od lokalnog stanovništva do vlasnika objekata za odmor. Takav kadar bi bio idealan i opuštajući, pravi predsezonski ugođaj, da se situacija u državi već nije počela pogoršavati, stoga sam tražio hitan sastanak s dr.Markov Salamun kako bi razgovarali o mjerama koje trebamo uvesti prije ostalih općina i gradova u kojima se počeo pojavljivati Covid-19. Ponukani druželjubivošću i gostoljubivošću Murterina, koji dosta vremena provode na otvorenom, kako poslom, tako i privatno, gdje se svi međusobno poznaju i komuniciraju, te opasnošću koja je na nas  vrebala bez najave na velika zvona, složili smo se da trebamo prvo pokrenuti mjere koje će mještane “prisiliti” da ograniče kretanje, zbog sigurnosti svih nas.

Od tog ponedjeljka, prvo smo uveli zabranu rada ugostiteljskih objekata, zabranu ulazaka u javne prostore, rad poštanskog ureda ograničili na ulazak jedne stranke, te uveli mjeru ograničenog broja kupaca u trgovinama.

Nažalost, za koji dan se pokazalo da su mjere, zbog kojih su par dana ljudi vjerojatno mislili da sam lud i da pretjerujem, te mi sugerirali da preispitam donesenu dramatičnu odluku, najbolje što se moglo napraviti- jer  preko se noći desio veliki obrat naglom pojavom zaraženih od Covid-19, koji je protutnjao kao početni šok među svima nama. Početnih dva tjedna, kad su se nizali novi oboljeli i rastao lanac bliskih kontakata kojima se život nastavio pod mjerama samoizolacije, mi koji smo odgovorni za zdravlje mještana, morali smo nastaviti donositi nove odluke i mjere, kako bi smanjili ugrozu za zdravlje i bili uz one kojima je najteže- oboljelima. Ni sam ne znam koliko sam sati spavao u tih prvih dana, praktički sam od svitanja do nakon pola noći bio na kompjuteru, pisao dopise, nazivajući poznate i nepoznate ljude da organiziram bilo kakvu pomoć, dobijem savjet. Isto stanje proživljavali su i svi ostali, koji  je rukovodio šef postrojbe Petar Ježina.

 

Što se tiče rada stožera, koji je odigrao veliku ulogu u izvanrednim uvjetima, možete li ukratko prepričati početak rada stožera, od njegovog oformljavanja do današnjeg rada:

Stožer je bio prethodno formalno oformljen, ali trebalo je sakupiti ljudstvo za postrojbu, što je bio veliki problem, jer su mnogi završili u samoizolaciji. Za načelnicu stožera imenovao sam svoju zamjenicu Juliu Ježinu, koja je imala zadatak komunicirati sa Županijskim stožerom i odgovarati na mailove upućene stožeru. Rukovođenje postrojbom prepustio sam Petru Ježini, direktoru “Murtele”, prijatelju i prije svega čovjeku kojem najviše vjerujem. Mnogo puta je u svom radu dokazao da je izuzetno sposoban organizirati ljudstvo, hladne je glave, radikalan i neumoran. Jasno vam je da nije bilo lako nikome od nas, prvi put smo se našli u takvoj opasnosti- situaciji koju nitko u svijetu ne poznaje. Sve je bila improvizacija u trenutku, ali pomno promišljena improvizacija u kojoj mjesta pogreškama nije bilo. Od sličnih iskustava/saznanja oko kriznih stanja imali smo jedino uspomene iz djetinjstva, kad je harao Domovinski rat. Nismo znali s čim se borimo, ali smo se odlučili boriti najsnažnije što smo mogli. Akumulirali smo u postrojbu sposobne ljude, koji su iskusni u vođenju vlastitih poslova, nekoliko djelatnika iz općine i komunalnog društva, mlade momke koji su pokazali želju i srčanost, naravno tu su i naši vatrogasci Jure Mudronja i Miro Novković, policijski zamjenik Petar Dražić. Naše liječnice, medicinske sestre i ljekarnice, uz mještanke volonterke koje su danonoćno  izrađivale maske, posebno su vrijedne spomena kao bitna karika u lancu. Svi su imali svoje zadatke, koje je Petar koordinirao uz savjetovanje sa mnom i sljedeći preporučene upute.

 

U najtežim danima za Murter, često ste koristili hrvatske medije, kako bi javno odaslali apel za pomoć. Zahvaljujući tome dopremljen je i trijažni kontejner i tim epidemiologa. Kako ste uspijevali imati toliko borbenosti te poduzimati, sad već dokazano, vizionarske mjere?

Bili su to krizni trenuci u kojima se radilo o zdravlju ljudi i sudbini mjesta, posve neočekivani i nije bilo vremena za krive poteze. Mještani su svojim odabirom omogućili moj mandat kao načelnika, zbog čega mi je od prvog trenutka rada najvažniji zadatak kao postulat- raditi za njih, za moj Murter i onda kad je najbolje i kad je najgore. Svjestan sam svojih mana, nisam perfekcionist, često zbog toga i ne napravim sve najbolje kako se moglo, ali silom prilika, preko noći sam stekao i tu vještinu- radilo se o ljudskim životima, o zdravlju svih mještana.

U takvim trenucima srce vodi razum, tako smo svi mi zajedno funkcionirali. Nije bilo tog zida, ograda ni vrata koji bi nam bili zapreka koju nećemo proći, premda i na silu. To na silu se može komparirati s neprestanim medijskim istupima. Mediji su nas, zbog jednog jedinog kadra “ježeva” na barikadama kod Lovišća prikazali kao gubavce, zaražene spodobe i to nam definitivno nije koristilo. Koristili su taj kadar kao vlastitu samopromociju, senzacionalizam, kojim su nam odmagali. A prošli smo dvadesetak stravičnih dana, da od svih zapisnika i svjedočanstava možemo  knjigu napisati… Ne volim koristiti medije, možda i nije bilo fer s moje strane, ali istina je da se nas u manjim mjestima “slabo čuje”, zanemareni smo i uvijek moramo ići duljim i težim putem, moljakati, da bi nam se odobrili i omogućili neki osnovni uvjeti, te se iskreno nadam da se više takva priča gdje nas se “odlaže sa strane” više neće ponavljati.  Nije nam ni u korist bilo mišljenje struke iz Šibenika da nam “ne treba trijažni kontejner”.  Ne znam da li ljudi imaju više trauma od mojih apela ili onih kadrova “barikada”, ali dobili smo svoje, upornim pritiscima, apeliranjem preko medija, dopisima Nacionalnom stožeru RH, doći i do trijažne ambulante i epidemiologa.  Ispostavilo se naknadno, da je to bio veoma bitan apel- u rekordnom roku je došlo do detekcije , obrade zaraženih i onih koji su bili u bliskom kontaktu, čime se onemogućila daljnja lokalna transmisija.

 

Oni najteži dani, obilježeni psihozom, strahom i karantenom su iza Murterina. Koliko su trenutne relaksirajuće mjere donijele opuštanje među mještanima, a koliko je oprez još uvijek nazočan?

Naizgled je opuštenije stanje, ali koliko je vidljivo, oprez je itekako prisutan. Neprekidno apeliram da se i dalje držimo one “ostani doma”, da dolazi do minimalnog miješanja među ljudima. Dobili smo bitku, ali ne i rat, a toga moramo itekako biti svjesni. Još uvijek postoji veliki rizik i ništa nam ne može garantirati da se ne bi mogao pojaviti i “drugi val”, koji bi bio poražavajući.Vjerujem da nitko ne želi ponovljen scenarij, s još gorim ishodom, pa bi iskoristio i ovom prigodom sve Murterine da i dalje ostaju ustrajni u dosadašnjim obrascima ponašanja, odgovorni, suradljivi, da obavezno poštuju mjere distance i nošenja zaštitne opreme. Tek kad sve ovo završi, kad budemo imali sve naše oboljele ozdravljenje, tad možemo slaviti, barem vatrometom s distance, jer po svim naznakama, masovnih javnih okupljanja neće biti još dugo vremena. 

 

Murter je atraktivna turistička destinacija, većini mještana je sektor turizma primarna djelatnost. Što mogu očekivati u narednim periodima vezano za poslovanje:

Nije lako i neće biti tako skoro lakše, pogotovo gledajući na financijsku stranu, koja ovisi o turističkoj sezoni. Moramo se prilagoditi, pokrenuti gospodarstvo i poljoprivredu kroz turizam, kao neka nova načela poslovanja i djelovanja našeg življenja, jer dosadašnji način rada i zarađivanja neće biti tako skoro izgledan. Općina će uskakati s mjerama koje zakonski i pravno može realizirati, sad trebamo svi skupa početi raditi za bolje sutra i za bolju sljedeću godinu. Osobno ne vjerujem u ove obmane da će turisti dolaziti u velikom broju, ali to ne znači da ćemo stati živjeti. Vidno će se mijenjati navike i način života, kao i svugdje u svijetu, ali mi smo prilagodljivi i uvijek smo uspijevali spremno se suočiti sa svim promjenama i teškim situacijama.