NP KORNATI: IZLOŽBA “KURNATSKA OVCA” AUTORA MILE RAMEŠE

Kultura Magazin Murter - Kornati NP Kornati

Izložbom fotografija ”Kurnatska ovca”– fotografije i priče o kurnatskim ovcama i kurnatima“ u Kantimirovoj ulici, autora Mile Rameše, započelo je obilježavanje 40. obljetnice proglašenja Nacionalnog parka Kornati, uz tradicionalne napjeve klape Levera.

Teško je biti objektivan, pa izdvojiti ono na što bi vam ukazali pažnju kod posjeta izložbi narednih dana ili istaknuti neki dio ove večeri. NP Kornati priredio je tradicijski i emotivan osvrt implementiran u zanimljivu izložbu, koja se s lakoćom uklopila uslijed priče o Kurnatarima, nakon nedavnih reportaža gdje su novinarske ekipe na Kornatima prisustvovale šišanju i veterinarskom pregledu ovaca – nekih pitomih, nekih sve više divljih. Sama izložba je tematski podijeljena na: „Pašnjak na kojem ovce obitavaju i pasu“, „Održavanje pašnjaka“ , „Kategorije ovaca“ i „Gonjenje ovaca radi šišanja i medicinskog nadzora koju provodi veterinarska stanica Vodice“.

 

Kako bi vas uveli u priču o „Kurnatskoj ovci“, prenosimo u cijelosti predgovor koji je za svrhu izložbe napisao Ivo Juraga Nadov:

„Prvi su murterski Kurnatari došli u Kurnate čuvati tuđe ovce kao čobani. Zatim su polovicom 17. stoljeća počeli uzimati pašnjake u zakup, da bi konačno u drugoj polovici 19. stoljeća otkupili cijeli Kornatski arhipelag s više od 120 otoka i otočića. (Doduše, u tome su im dijelom pomogle i neke betinske i zaglavske obitelji.) Bilo kako bilo, sve se to u početku zbilo isključivo radi uzgoja kurnaske ovce. Kasnije su na dijelovima iskrčenog krša zasadili smokve, masline i na kraju vinograde. Ali ovca je tim prvim murterskim Kurnatarima bila i ostala važnija od sveg ostalog. Živjeli su s njom i od nje. Ona je ka’ i maslina i smokva bila od Boga blagoslovljena: malo je tražila, a puno je davala. Ona ih je i hranila i odijevala i obuvala. Kad su preuzeli pašnjake izgradili su bez ikakvih tehničkih pomagala, samo žuljavim rukama, kilometre suhozida, sakatura, pastirskih stanova… Uredili su pojilišta, naučili praviti sir. I to kakvi sir!
Došla su druga vremena. Novi su Kurnatari odlučili zapustiti stada, održavati nešto maslina, baviti se ribolovom, najzad i turizmom. A ovce su ostale same, zaboravljene, žedne, neošišane, podivljale…
Danas se opet stvaraju neka nova stada na Kurnatima. Nekolicina Kurnatara se vratila ovcama. Potakli ih poticaji, tko zna, možda?“

 

Uz ovakav predgovor, fotografije autora Mile Rameše dobile su potpunu dimenziju, koja promatraču otkriva svaki detalj o naizgled „običnom stočarstvu“, koje je sve, samo ne to…Ekstremni uvjeti, škrti krš, oštar kamenjar, stada ovaca koja su naučila da im je jedini gospodar ono prostranstvo od otoka, vrišteće ljubičasto cvijeće slatke im kadulje, vjetar, sunce i tepih od stijena. Dio mirisa Kornata, osjetili su posjetitelji koračajući Kantimirovom ulicom posutom usitnjenim komadićima mirišljava mediteranska bilja – od mirte, lovora, ružmarina, smilja, lavande, a osim sentimentalna predgovora teksta Ive Jurage Nadova, izložbu su svojim kratkim govorom upotpunili i autorovi prijatelji, Murterini, arhitekt Nikola Bašić te najfotografiraniji Kurnatar i duša Murtera, Ivo Šikić -Bažokić.

No, vratimo se samozatajnom fotografu Rameši, iza kojeg je već mnogo izložbi, a sve su vezane za tradiciju Murtera. Dovoljno je da nabrojimo samo neke poput izložbe „Judi ,brodi i Kurnati“ , „“Bažokić“ ili „Kurnati sjećanje na zaborav“ , koje su ostale prava zbirna riznica kadrova, s kojom se Murter može predstaviti cijelom svijetu:

Rođen sam u Murteru na isti dan kao i hajdučka Torcida, dakle 28. 10. 1950. godine. U Murteru sam završio osnovnu školu, a potom me put nanio u Split, na srednjoškolsko obrazovanje. Ne znam točno što to znači „biti u fotografiji“ ali znam da smo u osnovnoj školi imali Foto klub i da smo se igrali fotografa snimajući i razvijajući filmove u zamračenom prostoru učionice za tehnički odgoj. Boraveći u đačkom domu u Splitu – član sam ponovno Foto kluba. Iz tog vremena još uvijek čuvam fotografije školskih kolega i prijatelja.
Negdje u 1995. godine primijetio sam da je Murter zapostavljen kadrovima, što me je navelo da ponovno uzimam fotoaparat u ruke i bavim se isključivo pejzažnom i dokumentarnom fotografijom snimajući sa zemlje i iz zraka. Danas sam član Foto kluba „Otok Murter“, a kao umirovljenik imam i više vremena za bavljenjem fotografijom“– povjerio nam je Rameša svoj put od fotografije i tradicije.

 

Uvijek originalan u svojim svjetlopisima, danas digitalnoj fotografiji, zanimalo nas je zašto baš izložba o kornatskim ovcama:

„Prije svega, želja mi je bila da mlađi naraštaji Kurnatara vide, da uče, kako bi osjetili ljubav prema ostavštini svojih predaka i nastavili njegovati tradiciju Kornatskog ovčarstva. Nadalje, često se kroz medije čuje priča o paškoj, krčkoj, ličkoj, istarskoj ovci itd… Čini mi se da je kornatska ovca zapostavljena u svakom pogledu. Medijski zapostavljena, ali nažalost i zbog nekih drugih profitabilnijih djelatnosti. Danas je primjerice u Nacionalnom parku Kornati mnogo manji broj stada u odnosu na prije dvadeset godina. Vlasnici se okrenuli profitabilnim djelatnostima, turizmu, ugostiteljstvu. Zato imamo podivljale ovce, suhozide koji na nekim mjestima nisu u dobrom stanju, pa Javna Ustanova NP Kornati vodi računa o suhozidima, obnavljaju ih”– kaže Mile Rameša.

 

Da podsjetimo, prigodan program obilježavanja nastavlja se i u petak, 14. kolovoza od 21 sat uz degustaciju gulaša od kornatske bravetine, nastupe klape Mela, ansambla Dalmatino i Bagatin benda, a sve će završiti impresivnom noćnom paradom tradicijskih brodova na Staroj rivi u Murteru.