LOŠA GODINA, ZAKLJUČENA DOBRIM DJELOM- MURTER ŠALJE DONACIJE NA UGLJAN

Intervju Magazin Murter - Kornati Općina Murter - Kornati

U danima Adventa, zbog nekog “novo normalano” načina ostali smo bez uobičajenog blagdanskog druženja, veselja i proslava, ali bez ljudi velikog srca nismo i nećemo!
Ovo je priča o iznimno brižnim, širokogrudnim mladim ženama iz Murtera, koje su samoinicijativno u nekoliko dana pokrenule humanitarnu akciju, kojom će donijeti veselje pacijentima Psihijatrijske bolnice Ugljan.

No, vratimo se na početak- apel i vapaj djelatnika ove ustanove s Ugljana, u čijim objektima boravi oko 400 pacijenata, o kojima se obitelj ne brine dovoljno ili uopće, te nemaju nikakvih novčanih primanja, a bolnica ne raspolaže s toliko sredstava da bi opremila garderobom i ostalim odjevnim potrepštinama svoje štićenike. Važno je napomenuti da ova ustanova ne funkcionira kao ostale bolnice, novcem dobivenim od Ministarstva pokrivaju isključivo tekuće troškove, poput lijekova, hrane, struje i vode.


Inicijatorica murterske akcije prikupljanja pomoći za štićenike na Ugljanu, Katarina Voborski, kao i mnogi od nas, naišla je na članak u novinama, no nije se zadržala na početnoj reakciji i okrenula zaboravu pročitanog. Tek dan- dva je bilo potrebno da podigne cijeli Murter i okolicu na noge.
Objavom na lokalnoj FB grupi „Murterska butiga“, u kojoj je pozvala sve ljude da zajedno još jednom pomognu onima kojima pomoć treba, tako da u njenu praonicu „Lancunela“, kao sabirno mjesto, doprinesu u donacijama posteljine, prekrivača, ručnika, deka, odjeće, obuće, rublja, čarapa, organizirala je pravu blic akciju.

Više smo saznali od same inicijatorice, Katarine Voborski:

„U početku nisam bila jako optimistična, javljale su mi se moje prijateljice, koje su ponudile pomoć i prikupljale štićenicima potrebno, a njima ne nužno potrebno u svojim domovima i u domovima svojih širih obitelji. Tako samo u pola dana došle do prvih količina vreća s posteljinom i odjećom. No, idućeg dana, odjednom se sve promijenilo, na našu veliku radost. Uhvatila me panika kako ćemo svu tu količinu koja je pristizala prevesti na odredište, osobnim automobilima bi to bilo neizvedivo, no tu nam je u pomoć priskočio načelnik Toni Turčinov, koji nam je ustupio dva općinska kombija. U cijeloj toj gunguli, između pranja šarenog i bijelog rublja, peglanja, u nekim trenucima doslovno nismo mogle sjesti na trenutak, donacije su pristizale nasumce. Ljudi su pohrlili u praonicu, neki, koji nisu imali prijevoz za sakupljeno, molili su da dođemo do njih…Na kraju se lanac prihvata donacija raširio od grada Šibenika, te po cijelom otoku- tu sam posebno zahvalna Tamari Komšić Bilan iz Jezera na velikoj pomoći pri logistici i prikupljanju donacija s područja susjedne općine Tisno“

Kako su bili u pitanju sati, jer donaciju je valjalo prikupiti u svega nekoliko dana, a sve doneseno pregledati, oprati i dezinficirati, ispeglati, sortirati mušku i žensku odjeću, posteljinu, rublje, prekrivače, ručnike, srčanoj Katarini u pomoć su priskočile njene prijateljice: Kristina Božikov, Ana Kulušić, Martina Mudronja Bumbak, Andrea Dulić  i Margarita Ježina, kako bi organizirano, na smjene, obavljale sve potrebne poslove, posebno one oko peglanja.

Dolaskom u prostore „Lancunele“, koja je priručno pretvorena u prihvatni centar i praonicu u službi donacija Murtera za Psihijatrijsku bolnicu Ugljan, naišli smo na vlasnicu praonice Katarinu, te njene prijateljice Martinu, Kristinu, Andreu i  Anu, koje su sjedile na tapisonu ili na vrećama, preslagivale i pakirale predmete priređene za ukrcaj i isporuku. U opuštenoj radnoj „ćakuli“ prepričale su svoje dojmove:

„Ni jedna od nas nije očekivala donaciju u ovolikoj količini, bile smo prisiljene stopirati prikupljanje prije vremena, jer smo evo u rekordnom roku napunili oba općinska kombija i još nam je ostala jedna tura koju ćemo odvesti u Caritas u Šibeniku. Dobili smo jako mnogo novih, za ovu donaciju posebno kupljenih čarapa, donjeg rublja za žene i muškarce, pidžama. Tople odjeće, od džempera, hlača, majica, trenirki do velike količine toplih punjenih sintetičkih ili pernatih jakni, zimskih bundi, vjetrovki, kapa, šalova, rukavica, kućnih papuča, tenisica ima jako mnogo. Tu je i zavidna količina posteljine, deka, prekrivača, popluna i moramo priznati da smo se iznenadile u koliko je dobrom i jako nosivom stanju sve što su nam ljudi donijeli. Nismo naišle na niti jedan komad pokidane odjeće ili neupotrebljivo iznošene. Složile smo se da ovakvu odjeću nema niti trendovski sajam na Hreliću u Zagrebu, oduševljene smo i ganute, kako odazivom, tako i brigom ljudi da doniraju kvalitetno, oprano, mirišljavo i brižno složeno. Tek smo manji dio donacije morale oprati i opeglati, više da osvježimo i uškrobimo posteljinu, omekšamo deke. Odlazile su litre i litre detergenta s dezinficijensom, omekšivača, pokvarila nam se i jedna pegla, ali nam nije žao- uspjele smo ovu lošu godinu, zajedno sa svim ljudima dobrog srca zaključiti jednim dobrim djelom i to nas čini sretnima!“– ispričale su nam ove mlade žene u glas, vidno ozarenih, sretnih lica.